Krv je moje svjetlo i moja tama. Moje su oci zgasle na mome dlanu. Tad spoznah skliske oci na svom dlanu I rekoh: "Slijep sam, mila moja mati, Kako cu tebe sada oplakati Svijetla ptico! Svijetlo drvo!

Author: | Taunris Memi |
Country: | Swaziland |
Language: | English (Spanish) |
Genre: | Travel |
Published (Last): | 23 October 2016 |
Pages: | 234 |
PDF File Size: | 15.30 Mb |
ePub File Size: | 14.52 Mb |
ISBN: | 378-3-83947-615-9 |
Downloads: | 35909 |
Price: | Free* [*Free Regsitration Required] |
Uploader: | Doucage |
Krv je moje svjetlo i moja tama. Moje su oci zgasle na mome dlanu. Tad spoznah skliske oci na svom dlanu I rekoh: "Slijep sam, mila moja mati, Kako cu tebe sada oplakati Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Svijetlo ko majcino mlijeko! Mokracom hladnom svijestili me. A mi smo dalje u smijanju dugu Plakali, paznih duplja, mrtvu tugu. I opet klokot hladna vina ili vode Trgne sijepce - zica me probode.
Vikala je: "Gori! Ljudi, gori! Kuca gori! Na tle se zena ugusena srusi. Lubanje mrtvacke! U duplju dat cemo vam zere, Da progledate! Vi, corave macke! O, taj je spasen! Lupanje ludo naprijed nas je vuklo. Sto srca skacu, kad u mraku placu!
I od te lupe progledah kroz rupe: U jasnom sjaju misli mi se skupe. Ostrom svijesti odlucih da brojim: Ja, pedeseti, sto u redu stojim. I cekao sam. Sva snaga Mozga u jasnoj svijesti se napregnu, Da promjene mi paznji ne izbjegnu. Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu, Sa bljeskom sunca na noznome bridu. Strepih, da racun moj se ne pomete. Tad buknu u dnu bezdna bombe prasak. Tlo se zaljulja. Klonuce me svlada. Nestala u spas poslednja mi nada. Sluso sam udar, kojom snagom pada, I meni opet vratila se nada.
Uto ocutjeh, da po krvi klizem. Protrnuh: evo, i ja k jami stizem! To se cula krv sto iz grla pljusti. Zacuh zvuk jace. Na usni tudje krvi gorak Okus ocutjeh. Sad sam bio treci, Sto jamu ceka u redu stojeci. Silno svjetlo bez ijedne sjene, Ko ostar ubod igle usred zjene. Surva se, pljesnu kao riba. Zine Preda mnom prostor bezdana praznine. Bijela strijela u prsi mi sinu, Crna me sinu pleci. U dubinu. U bezdanu uma, jeza me okrijepi.
Osjetih hladno truplo gdje me tisti, Hladnost smrti da mi tijelo lijepi. Strah svijescu sinu: Neka zena vristi! U jami sam - tom zdrijelu naseg mesa; Ko mrtve ribe studena tjelesa. Okrenuh se, u groznici tad k vrisku, Pruzih ruku: napipah ranu sklisku. Bomba ce pasti! Zakoljak nadjoh grozan. I uzeh joj trti Koscate ruke, i zarko ih ljubih. Cinilo mi se: mrtvu majku ubih. Sve leseve tad molih za oprostenje.
Ocutjeh tvrdu usnu gdje se krivi - Obeznanih se. Kad sam opet skido Mrak nesvijesti, jos sam gorko rido. Led smrti suti. U njemu pako gori. A nigde vriska, da samoca ori. Cujem gde s vrha po truplima tece; Ah, studen mlaz! I kad na usnu mlazic zarki kapno, Opaljen jezik kusnu zivo vapno!
Tvrde Leseve cutim: trzaju se goli, Ko mrtve ribe, kad ih kuhar soli. Jos truplo kraj mene je zivo - To starica me hladnom rukom gladi, Jer zna da moji ne prestase jadi! Pomakoh nogu, stegnuh lakta oba - Ko grobar, kad se izvlaci iz groba.
Osjecah nokte, straznjice, bokove, Trbuhe, usta, sto me ziva love. Prestravljen stadoh. Stadose i oni. Sad je tezina manja.
Mrtva noga Pala mi preko ramena. Smijo sam se - al da me netko tako Nakreveljena vidje, taj bi plako. Ta prazna duplja, gnijezda grozne tame, Sjecat ce svijet na crno zdrijelo jame. I cekah da me opet natrag bace. Al rana zivim bolom: ziv si! Sabrah se. S njom se spusta vece. Uzaren jezik poceo da lize Kaplje sa ruku, nogu, mrtvih tijela, Sto su se na me ko zlijeb nadnijela.
Vuko sam i skubo Dugacke kose, uspinjo se mesom, Podjaren zedjom kao ludim bjesom. A mozda svoju mrtvu sestru gazih, Susjeda vukoh, lomih njeznu dragu. Zedj mi je dala bezumlje i snagu. O, kamo, kamo sad da bjezim? Zadrhtah: pjesma krvnikova ori. Nasim mukama se ruga. I mrznja planu. Ostavi me tuga. Gdje je mala sreca, bljesak stakla, Lastavicje gnijezdo, iz vrtica dah; Gde je kucaj zipke sto se makla, I na traku sunca zlatni kucni prah?
Gdje je vretena zuj, miris hljeba, Sto s domacim sturkom slavi zivot blag; Gdje su okna s komadickom neba, Tiha skripa vrata, sveti kucni prag? Gdje je zvonce goveda iz stale, Sto, ko s daljine, zvuk mu kroz star pod U san kapne; dok zvijezde pale Stoljeca mira nad sela nam i rod.
Nigde placa. Mjesec, putujuci, na garista sja: Ugasnuo s dola dalek jecaj cesme, Crni se na putu lesina od psa Zar ima mjesto bolesti i muka Gdje trpi, pati, strada covjek ziv? Zar ima mjesto, gdje udara ruka, I zivis s onim koji ti je kriv?
Zar ima mjesto gdje jos vriste djeca, Gde ima otac kcerku, majku sin? Zar ima mjesto gdje ti sestra jeca, I brat joj stavlja mrtvoj na grud krin? Zar ima mjesto gdje prozorsko cvijece Rubi jos radost i tazi jos bol? Zar ima veceg bogatstva i srece, Nego sto su skrinja i klupa i stol? Za njim tanad rasprseno Ciknu, ko djeca njegovo. Bitka se bije. Osvetnik se javlja! Osvijetli me radost snazna poput zdravlja.
Drzec se smjera garisnoga dima, Jurnuh, poletjeh k vasim pucnjevima. Rekoh: zar su snovi? Tko je to pjevo?
COMO FAO PARA IMPRIMIR ARQUIVOS EM PDF
Ivan Goran Kovačić, Jama

Goodreads helps you keep track of books you want to read. Want to Read saving…. Want to Read Currently Reading Read. Other editions.
LIBRO EL PROXIMO TRILLON PDF
Ivan Goran Kovačić

View Larger Image. Ask Seller a Question. Visit Seller's Storefront. Books are sent by air-mail or standard-mail. All the items offered, if not otherwise noted, are in good condition corresponding to their age or description. Vodopija Art j. Orders usually ship within 5 business days.
GUASTAVINO SONATA GUITARRA PDF

He attended the Gymnasium Karlovac. In his honour, the Karlovac city library, the city's oldest cultural institution founded in , was renamed after him. At that time, Goran was already ill with tuberculosis and Nazor was advanced in age, but they were motivated by their consciences. The poet who raised his voice against the Ustashian killing of Serbian people had his throat cut by Serbian Chetniks…. Fascism did not look on poets or scientists anywhere in the world as being of value. His best known work is "Jama" "The Pit". The martyr is when nonhumans torture a person.
ENGINEERING HUMANITIES BY PRABHAVATHI PDF

His most famous work is Jama The Pit , which ranks among the greatest Croatian poems ever written. He penned it during the war, while in service near the city of Livno. The poem was written out of intellectual and ethical responsibility that condemns fascist attrocities done by his own nation - The Croatian Ustase, which somehow corresponds to documented genocide of Serbian people in Lika, Herzegovina and elsewhere. There, Ustase were killing Serbs and pushing them in pits and caves.